O izložbi

   Internet izložba je savremeni način približavanja dokumenta posjetiocima interneta, koji iz svojih soba mogu direktno otići na izložbu. 2011.godine smo prvi put napravili Intrnet izložbu na našem blogu. Pokazalo se da smo uradili pravu stvar sudeći po posjetama blogu,(oko 600 posjeta iz Evrope, SAD-a i Kanade). 2012.godine povodom 25 godina rada  barskog Arhuva takođe smo priredili Internet izložbu. „O Baru i Baranima kroz fondove barskog arhiva“ (preko 4000 pregleda sa svih kontinenata!)
Ovakve izložbe su dobra prilika da se arhivi priblize korisnicima, da se pokaze koliko su im dostupni i sto mogu ponuditi. Iz navedenih razloga smo se odlučili da našim posjetiocima, korisnicima i istraživačima počnemo "otkrivati" djelove arhivske građe i dokumenata za koje mislimo da zavređuju pažnju, ne samo po sadržaju već i po drugim parametrima. Zato smo otišli korak dalje i odlučili da predstavimo dio arhivske građe vezane za manastir  Donji Brčeli. Više je razloga opredijelilo navedeni pristup.
Prvi , radi se o građi  vjerske institucije koja je našla mjesto u instituciji državnog arhiva zahvaljujući pojedincima koji su spašavajući navedenu građu od uništenja istu ponudili arhivu na čuvanje, što smo veoma rado, odgovorno i profesionalno prihvatili. Drugi, razlog je sam sadržaj ustupljene građe u kojem ima veoma važnih dokumenata bitnih za razumijevanje i  funkcionisanje crkve kao institucije, do onih koji ukazuju na sadržaj korespodencije između duhovnog centra (Crnogorske mitropolije) i njoj duhovno potčinjenih institucija, poput manastira u Brčelima.
       Brčeli su  kraj u Crmnici, na sjeverozapadnom obodu Skadarskog jezera. Opkoljen je brdima, a u unutrašnjosti ima više brdašaca (brčelica) po kojima je dobio ime. Čine ga četiri sela: Gornji Brčeli, Donji Brčeli, Tomići i Brijege. Pominje se 1326. u povelji Stefana Dečanskog, a Tomići, nazvani po bratstvu, 1482. u povelji Ivana Crnojevića. Blizu Brijega je otkriven depo amfora, vjerovatno iz rimskog doba. U doba Nemanjića ovdje je podignut manastir Sv. Nikole, koji je dugo bio zborno mjesto Crmnice. U Brčelima je jedno vrijeme živio Šćepan Mali, i tu je sahranjen. Nekada se u Brčelima nalazio dvorac Balše III koji je tu boravio 1419/1420. godine. Očuvane su dvije crkve. Jednu od njih, u donjem manastiru podigla je, po predanju, Jelena, žena Đurđa Stracimirovića Balšića. Drugu crkvu, u gornjem manastiru  podigao je vladika Danilo Petrović.(Vidi:Istorijski leksikon, Podgorica 2006, knj.I , 166). Naziv manastir potiče od grčke riječi monastrion čija je osnova monos, što znači jedan, sam, odnosno monah usamljenik, koji se posvetio bogu. Prve monaške skupine postoje već u prvim vjekovima hrišćanstva i najprije se javljaju na Istoku, u Etiopiji i Palestini i najčešće su to duhovne kolonije koje slijede život i djelo svog prethodnika – istaknutog pustinjaka. U prvim vjekovima staništa ovih podvižnika bila su daleko od ljudi i naseljenih mjesta, u pećinama i nepristupačnim predjelima.Zasluge za podizanje prvih manastira(samostana) na tlu Crne Gore pripadaju benediktincima, monaškom katoličkom redu. Njihovi samostani bili su centri ne samo hrišćanstva, već i pismenosti, nauke i umjetnosti. Rani srednjovjekovni dokumenti spominju oko 20 benediktinskih samostana na području Boke i u samom Kotoru, a na prostoru  od  Budve do Bojane, nalazilo se 11 opatija ovog reda. Samostani na području Zete prodirali su dublje u unutrašnjost kopna nego bokokotorski, bili su više izolovani, relativno bogatiji i dobro organizovani. Obično su bili smješteni na nekom brežuljku izvan grada, zbog čega su mnogi od njih stradali tokom vjekova.U dukljanskoj državi postojale su brojne opatije (manastirske zajednice), među kojima se izdvajaju: Sv. Spas kod Starog Bara, Sv. Marija kod Sutomora, Sv. Srđ i Vakh na Bojani, Sveti Nikola na Bojani, Sv.Mihailo na Prevlaci kod Tivta, Sv.Đorđe pred Perastom, Sv. Petar u Bijeloj, Sv. Petar u Kotoru, itd.
     Prvi pravoslavni manastiri u Crnoj Gori osnivaju se krajem XII i u XIII vijeku. Osnivači manastira bili su, zavisno od vremena nastanka, kneževi, župani, kraljevi i oblasni gospodari. Neki manastiri su imali funkciju upravnih centara u kojima su stolovali episkopi i mitropoliti. Njihova važna uloga bila je, rad na umnožavanju knjiga koji je obavljan u prepisivačkim radionicama i skriptorijama. Odvijale su se i druge kulturne djelatnosti, pa je gotovo pri svakom manastiru postojala neka vrsta narodne škole za opismenjavanje budućih sveštenika, ali i laika. Uporedo sa ovim funkcijama, manastiri su vršili i određenu društvenu ulogu u životu crnogorskih plemena. Oni su bili mjesta narodnog zborovanja, gdje su se donosile odluke od opšteg interesa. Na prostoru Crne Gore postoje sljedeći pravoslavni manastiri: Savina, Banja, Sveti Arhanđel Mihailo na Prevlaci, Podlastva, Podostrog, Stanjevići, Praskvica,Vojnići, Duljevo, Reževići, Gradište, Donji Brčeli, Gornji Brčeli, Orahovo, Prečista Krajinska,Moračnik, Beška, Starčevo, Vranjina,Kom, Manastir Crnojevića, Cetinjski manastir, Ćelija Dobrska, Dajbabe,Ćelija Piperska, Ždrebaonik, Ostrog, Župa Nikšićka, Piva, Kosijerevo, Bijela, Podmainsko, Duga, Morača, Dobrilovina, Sveti Arhanđel na Tari, Dovolja, Sveta Trojica, Dubočica, Šudikova, Đurđevi stupovi, Brezojevica, Majstorovina.(Vidi:Istorijski leksikon, Podgorica 2006, knj.IV , 851).   Kao što se iz predhodnog teksta može zaključiti manastiri nijesu bili samo važne duhovne, već i društvene institucije, te samim tim tragovi o djelovanju ovih institutucija sami po sebi imaju poseban značaj.
     Otuda smo s posebnim zadovoljstvom prihvatili (30.VIII 1989).g od Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture crkveno-administrativnu arhivu iz Manastira Donji Brčeli. Crkveno-administrativna akta iz Manastira Donji Brčeli nalazila su se kod ovog Zavoda, gdje su bila donešena neposredno poslije  zemljotresa od 15. 04. 1979.g. U reversu o primopredaji napominje se da materijal nije konzerviran, samo dezinfikovan i smješten u 4 kutije  prilikom transporta. Naravno, da smo saglasno savremenim arhivskim standardima o čuvanju i obradi ovog arhivskog materijala isti sredili, učinili dostupnim zainteresovanim i na ovaj način nastavljamo misiju popularizacije i prezentacije ove arhivske građe. Kako se radi o brojnoj dokumentaciji odlučili smo da internet prezentaciju promovišemo fazno, poštujući hronološki princip, sa idejom da se jednog dana na ovom mjestu nađu svi raspoloživi dokumenti.  Time će  DACG- Arhivski  odsjek  u Baru
obilježiti  tradicionalnu manifestaciju "Nedelja arhiva" na, po nama, najbolji i najkorisniji način.
      Svrha  "Nedjelje arhiva" je da se javnosti bolje predstavi vaznost bogate arhivske građe u drzavnim arhivima, rad i uloga arhivskih ustanova, ali i popularizacija  jedinstvene arhivske sluzbe. 
      Prezentacija je zamišljena kao mogućnost da svaki potencijalni korisnik ostvari uvid u raspoložive izvore koji se nalaze u pomenutoj Zbirci.              Prva faza je omeđena (1874-1920). Hronološko omeđavanje je pratilo logiku najstarijeg dokumenta iz ove zbirke (1874) i logiku administrativno-teritorijalnog preuređenja, koje je nastalo 1920, kada je Crnogorska autokefalna crkva postala integralnim dijelom SPC.
      Prvi dokument datiran 14.septembra 1874.g predstravlja obraćanje mitropolita Ilariona nižepotčinjenom sveštenstvu povodom uobičajenih vjerskih obaveza. Čini nam se da poseban značaj ove zbirke imaju sačuvana cirkularna pisma najvišeg duhovnog autoriteta crnogorske crkve u kojima se uglavnom saopštavaju stavovi bitni za ukupnu crkvenu politiku sa intencijom da se oni provode na svim nivoima i ciljem da se sa tim upozna svo sveštenstvo. Poslanica od 2. januara 1882.godine jasno ukazuje na relacije koje su vladale između crkve i države (vladara), odnosa crkve prema obrazovanju i dnevnim duhovnim obavezama. Tu su i datumi velikih praznika koji se svetkuju, dnevna komunikacija među sveštenstvom i uopšte dokumenti koji veoma uvjerljivo svjedoče o stanju crkve, njenoj unutrašnjoj organizaciji, hijerarhiji,  socijalnom i društvenom ambijentu u kojem djeluje. Kroz pregled dvije stotine postavljenih dokumenata vodili smo računa da prilikom izbora istih situiramo problem, a ne dokument sam po sebi.            Čini nam se da se time uvećava saznajna osnova, pospješuje frekfetnost upotrebe dokumenta i naravno, pomjera granica saznanja.

      U ovom novom vidu komunikacije sa potencijalnim korisnicima DACG-Arhivski odsjek u Baru i dalje iskazuje spremnost da svakom korisniku pruži i dodatne neophodne informacije iz domena arhivistike, dostupnosti i sadržaja fondova i zbirki koje čuvamo kao kulturnu vrijednost memorije jednog naroda.